Na ovoj stranici predstavit ćemo neke pjesnike koji su utjecali na Cohena ili je s njima sudjelovao u tzv. montrealskoj pjesničkoj školi 1950-ih.

Federico García Lorca
Konstantin Kavafis
Irving Layton
Louis Dudek
F. R. Scott
Michael Ondaatje
Margaret Atwood
A. M. Klein
Earle Birney
George Bowering
Gwendolyn MacEwen

Federico García Lorca

Mali bečki valcer prepjev Jordana Jelića u knj. Pjesnička antologija, Euroknjiga, Zagreb 2003: 105-106 U Beču deset djevojaka ima, rame na kom smrt jeca i šuma jedna rasječenih golubova. Ima jedan isječak jutra u muzeju inja. Ima jedan salon s tisuću prozora.       Ah, ah, ah, ah! Zapleši valcer ovaj zatvorenih usta. Ovaj valcer, ovaj valcer, valcer ovaj od da, smrti i konjaka, što kvasi njegov rep u moru. Volim te, volim te, volim te, s naslonjačem i knjigom mrtvom, po prolazu sjetnom, u mračnoj mansardi ljiljana, u našem krevetu lune i u plesu što kornjača sanja.       Ah, ah, ah, ah! Zapleši ovaj valcer skrhana pojasa. U Beču postoje četiri zrcala gdje se igraju odjeci i usta tvoja. Postoji smrt za klavir koja plavim momke oslikava. Ima prosjaka po krovovima. I svježih plačnih vijenaca.       Ah, ah, ah, ah! Zapleši ovaj valcer koji mi umire na rukama. Jer te volim, volim, ljubavi moja, na mansardi gdje se igraju djeca, sanjajući mađarske svjetiljke stare u graji predvečerja mlakog, vidjevši ovce i ljiljane snježne po tamnoj tišini tvog čela.       Ah, ah, ah, ah! Zapleši ovaj valcer iz »Uvijek te volim«. U Beču ću s tobom plesati zakrabuljen maskom riječne glave. Pogledaj kakve zumbulove obale imam! Stavit ću usta moja međ' noge tvoje, a dušu na fotografije i ljiljane i u tamne vale tvog hoda, želim, ljubavi moja, ljubavi, ostaviti violinu i grob, valcera tog. (c) prepjeva Jordan Jelić Pjesnička antologija u izboru, prepjevu i s predgovorom Jordana Jelića, a u izdanju Euroknjige, najnoviji je prijevod Garcíje Lorce na hrvatski jezik, i dosad najreprezentativniji, najbolji i najizvorniji hrvatski prepjev - čini se da možemo reći da imamo modernog i novoga »hrvatskog« (García) Lorcu.

Konstantin Kavafis

Bog napušta Antonija preveli Vesna Cvjetković Kurelec i Tonko Maroević u knj. Izabrane pjesme, Zagreb: Durieux, 1998, priredila Vesna Cvjetković Kurelec Kad se iznenada u ponoć začuje nevidljiva družba kako prolazi sa svirkom zanosnom, s glasovima kliktavim - sreću svoju koja nepovratno izmiče, djela promašena i zamisli života svog sasvim iznevjerene, ne oplakuj uzalud. Kao odavna spreman, kao junak, zbogom reci Aleksandriji koja nestaje. I nipošto se ne obmanjuj, nemoj reći kako je to bio samo san, kako te sluh prevario; isprazne nade takve nemoj prihvaćati. Kao odavna spreman, kao junak, kako ti dolikuje, jer si bio dostojan takva grada. odlučnim korakom priđi prozoru i osluhni s ganućem, ali bez moljakanja ili tužaljke neodvažnih, kao posljednji užitak zvukove, čudesna glazbala tajanstvene družbe, te reci zbogom Aleksandriji koju gubiš. (c) prepjeva: Vesna Cvjetković Kurelec i Tonko Maroević

Irving Layton

Praznici na jugu Dva tjedna ekstaze daleko od žena, prijateljica, djece, prijatelja   Nikoga da me kritizira Nikoga da me iskorištava Nikoga da oprašta ili tolerira Nikoga da mu se objasnim Nikoga tko želi da me impresionira Nikoga tko mrzi Amerikance Nikoga tko voli Amerikance Nikoga tko je čuo za Expo Nikoga tko je čuo za Ontario Nikoga s kim želim razgovarati Nikoga tko želi sa mnom razgovarati Nikoga tko ima društvenog radnika za prijatelja Nikoga tko je nedavno bio kod liječnika Nikoga kome majka želi da on postane pjesnik Nikoga s gitarom i nervnim tikom tko misli da je pjesnik Nikoga tko misli da Henry Miller ima iskonski um Nikoga tko piše za »Canadian Dimension« Nikoga tko piše za »Canadian Forum« Nikoga tko piše za »Queen's Monthly« Nikoga tko zna naći Kanadu na karti Nikoga kome bi bilo stalo kad bi Castro pao Nikoga tko bi znao kad bi Pearson dobio ustobolju Nikoga tko ne voli Louisa Dudeka Nikoga tko je čuo za Eliota, Frosta, W. H. Audena i Gnarowskog Nikoga tko je pročitao koju moju knjigu Nikoga tko bi je uzeo kad bi mu je tko dao   NEGO---- nepoznat---- slobodan---- sam >  Pišući svoje pjesme pod suncem Nicoise koje zna kad je pravi čas da se povuče za oblak ili čak da se izgubi za cijeli dan; ne kao ono prostačko grčko i španjolsko sunce što vas na koncu zamori svojom pretjeranom revnošću da uvijek bude tu i pri ruci   A more stalno preda mnom otvoreno, ogromno, i pusto   Gospodo: pojeo sam jednu pticu, plavo perje i sve!   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 46-47 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.   Privid Misleći na tebe nisam mogao spavati   Ti si ušla u moju tamnu sobu kao mjesečina i sjela na stolicu kao vir svjetlosti   Bio sam suviše plašljiv da bih te dotakao   Čekao sam da progovoriš Nastao je nagli treptaj (od užitka? od tuge?) i ti si mi se tada obratila kao svjetlost što se kreće brzo od stolice do stola da se prostre tamo kao bijeli stolnjak Konačno ja sam razbio crnu tišinu (jesam li to ja progovorio?) Svjetlost se pomakla kao živa i pala na zglob moje desne ruke   Po tome znam da si ti to ušla u moju sobu   Svjetlost svjetluca na mom bijelom zglobu koji lupa kao da je bilo To zbog tebe lupa iako se moje srce umirilo   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 45 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

Louis Dudek

Morski akvarijum Bio sam u morskom akvarijumu i vidio LILIGO VULGARIS TRACHINUS ARANEUS SCORPAENA SCROFA SCYLARIDES ANEMONIA SULCATA ASTEROIDES GALYCULARIS MUSTELLUS LAEVIS THALASSOCHELIS CARETTA TRIGLA CORAX TRYGON VIOLACEA HYPPOCAMPUS BREVIROSTRIS SPIROGRAPHIS SPALANZANII ACTINIA CARI MURAENA HELENA SYNGNATUS MEDITERRANEA RETEPORA NOCTILUCA PARAMURICEA CHAMALEON Vrlo ljupkih valovitih pokreta blijedo bijele boje sa svjetlucavim perajama   Ribe što leže zakopane u pijesku na dnu morskom, i samo im oči vire   Ili dugačke i tanke poput olovke gipkih kretnji   Ili besmislene, loparaste, monstruozne buldoge dubine i morske pauke ogromnih razmjera. Crvene morske cvjetove (ili narančaste) kao karanfili, kao otkinuti komadi šipka (I ja sam jednom bio riba Trljao sam se o dno mora, skačući ljupko Velika riba, oko dvije stope duga) Bila je jedna nalik na veliku jesetru neprestano se micala i izvijala svoje mišićavo tijelo   I riba s pipcima ispod peraja kojima hoda po morskom dnu! Ima plavu peraju, što se otvara dok pliva I pjegaste ribe, također, sa zmijskom očima na dnu, koje su se blago ljuljale glavama I jednu hobotnicu s hvataljkama kao plitica, trbušasta tijela, s ogromnim očima na krupnim izbočinama što sijevaju iz cjevastih otvora, kako savija vrške dvojih pipaka poput -školjke.   Izgledala je inteligentno Možda je inteligentna, mislio sam, poput pjesnika ili filozofa koji shvaća ali ne zna nadmudriti spretne ljude. Hobotnica je otvorila svoj veličanstveni kišobran uvukla trbuh i udarila u sanjiva susjeda Zatim se zaklonila za potporanj jer sam je predugo promatrao. Veličanstven stvor.   I vidio sam prekrasne sitne morske konjiće s perajom na leđima što vibrira kao kotačić   I sablasnog raka šest palaca dugačkog - pjegavog i bijelog i ljupkog kao zvijezda, ili mladi mjesec   I puža s nježnim bijelim ticalima I smeđe biljke, s bijelim nitima poput mladica kineskog graha, duge i ljupke.   I vidio sam divnu kornjaču.   Dakle, vidio sam ribe, kornjaču, hobotnicu, s mrtvim očima koje gledaju u svijet Što život radi? Čeka li da se nešto desi? Jesmo li svi mi stepenice nečemu još nepoznatom? Da li čovjek, kad je radostan, kad je zaljubljen ili zanesen Konačno može to vidjeti? Da li ptice? Da li hitre ribe?   (Ili možda one znaju da su zatočene. Tko zna, čak i ribe mogu znati da nisu kod kuće.)   Zatim sam vidio jedno sitno, sitno biće što se ne razlikuje od šibice (samo je nekoliko palaca -duže) ali pažljivu oku prekrasno.   Budući da se skrilo, tako da se čini posve neprimjetno za koga čuva taj tajni oblik?   Bila je tamo i svijetlozelena meduza PSYCHOPHORA HYDROSTATICA   I jedna vrsta ogromnog stopu dugačkog paramecija PYROSOMA GIGANTEUM   I jedna vlaknasta biljka s krhkim bijelim nitima (Kažu da su kromosomi slične stvari sićušna oblika sav život sadržan je u njihovim genima!)   I koralj koji je bio pravo umjetničko djelo stvoreno od žive biljke ľ perzijski ukrasni motiv.   I mnogo drugih razumnih biljaka, životinja, i riba.     Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 54-57 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

F. R. Scott

A L'Ange Avantgardien Moramo pustiti hvatišta i Arijadnine niti, Psihijatre i sve zaštitne spone I uzeti svu novu zemlju za svoju.   Naravno mi smo neurotični; mi smo sve. Grijeh je pozadina naše nedužne igre. Nama normalno i abnormalno dvije su strane istoga puta.   Nećemo dobro putovati na ovom putovanju. Nije nam lako naći hranu i zaklon U salonima des rÚfusÚs,   Ali tebi, buntovni anđele, vjerujemo. Opkoračivši kulture, nogu usađenih u nebo i pakao, Ti nadzireš stvaranje, nikada ono što je već stvoreno i plaćeno.   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 15 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.   Bonne Entente Prednosti života u dvije kulture Pogađaju čovjeka na svakom koraku, Posebno kad nađeš natpis na javnoj zgradi: »Ovo dizalo ne radi na Dan Uznesenja«; Ili pročitaš u Montreal Staru: »Sutra, na dan Bezgrešnog Začeća, Neće se skupljati gradsko smeće«; Ili vidiš gdje u restaurantu u jelovniku na dva jezika piše: DEEP APPLE PIE TARTE AUX POMMES PROFONDES   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 14 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

Michael Ondaatje

Podijeljena kuća Ovo ponoćno dahtanje diže se bez ikakva osjetljiva ritma uobličeno je bez metronoma. Tvoje tijelo pohlepno za još kojim pedljem kreveta istražuje i nadmuduje se; savijam se pod čudnovatim kutovima.   Ova noćna bitka bije se bez osjetljivosti: u drugom stanju si siguran sam upravo zbog dodatnog prostora ľ imunog sada na udarce.   U tebi je sad netko drugi praćkav kao riba što se uvija, boreći se već za svoj pedalj     Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 108 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

Margaret Atwood

Protiv mrtve prirode Naranča je nasred stola:   Nije dovoljno hodati oko nje na udaljenosti, govoreći to je naranča: nema to nikakve veze s nama, ništa drugo: pusti je na miru   Ja je želim uzeti u šaku želim joj oguliti koru; želim da mi se kaže više nego samo Naranča: želim da mi se kaže sve što treba reći   I ti, što sjediš za stolom, na udaljenosti, sa svojim osmijehom sadržajnim, ako naranča na suncu, tih:   Tvoja šutnja nije mi dovoljna sad, nije važno s kolikim zadovoljstvom svijaš ruke; želim sve što možeš reći na suncu: priče o tvojim različitim djetinjstvima, besciljnim putovanjima, tvojim ljubavima; tvome razvijenom košu; tvojim izvještačenostima; tvojim lažima.   Ove narančaste šutnje (sunce i skriven osmijeh) čine da te želim natjerati da govoriš: sad bih ti razbila glavu kao orah, rascijepila kao tikvu da te natjeram da govoriš, ili da zaviriš unutra   Ali tiho: ako uzmem naranču dovoljno pažljivo i držim je blago   mogu otkriri jaje sunce narančasti mjesec možda lubanju; središte sve energije kako mi leži u ruci   mogu je zamijeniti za bilo šta što zaželim da bude   i ti, čovječe, narančasto popodne, voljeni, gdje god sjedio nasuprot meni (stolovi, vlakovi, autobusi) ako te budem gledala dovoljno tiho i dovoljno dugo   ti ćeš, konačno, progovoriti (možda bez riječi)   (planine su u tvojoj glavi vrt i kaos, ocean i orkan; izvjesni kutovi soba, portreti pra-pradjedova, zavjese što bacaju čudnu sjenu; tvoje pustinje; tvoji privatni dinosauri; prva žena)   sve što treba da znam: reci mi sve točno onako kako je bilo od početka.   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 96ľ98 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

A. M. Klein

Monsieur Gaston Sjećate li se velikog Gastona, kome je svatko ---- predskazivao loš svršetak? ľ Gastona, što je susjedima trač a svojoj majci ---- križ? Sjećate li se njega propalice, uvijek besposlena, s točno toliko zveckava sitniša za billiard, sjajne mašne, i plavuše, ľ namirisana Gastona u sali za billiard opuštena na livadi zelene čoje? Obogatio se. Politikom. Gospodin ---- Gaston. Kažu da se Ministar jednog izvjesnog sektora ---- ne miče nigdje bez njega; i kažu da bude bezazleno, ľ bez frizera. Ali svatko shvaća. Kad god se naš ---- Gaston nasmije, bar se podigne i neoni zasjaju. Na negov najmanji šapat raž u bocama, kao razmažena pudlica, kevće. Kraljica burleske neće da se skine sva sve dok Monsieur Gaston ne kaže da. A Madame će kimati glavom za ---- zastorima sve dok i on kima. Drugi čovjek, Gaston; gotovo civilni sluga, sakuplja ploče, poznanstva, žene; govori ---- žestoko engleski; vrlo je cijenjen. Trebate čuti s kakvom dobrodošlicom se ---- njegova uzvišena pojava dočekuje; treba da vidite kakve darove dobiva s čestitkama prigodom svoga praznika. Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 23ľ24 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

Earle Birney

Irapuato S razlogom svaki brigadir može reći ovo je omiljeno mjesto za pokolj Toltexi od Mixtexa Mixtexi od Aztexa Aztexi od Spanishtexa Spanishtexi od Mexitexa od Mexitexa od Mexitexa od Texacoa   Tako svaki farmer može vidjeti da su jagode tu najveće i najcrvenije - na cijelom prokletom kontinentu ali zašto - poredane na tezgi na tržnici izgledaju kao mala zgrušana srca?   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 22 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

George Bowering

U tulipanu U tulipanu vodimo ljubav pažljivim okom motreći blijede zelene pruge, nove   Daj da podijelim ovaj cvijet s tobom, da poljubim te pritisnem jezik na pelud na nepce svojih usta   gledaj me dovoljno dugo i ja ću postati cvijet ili vlažne kupine što vise s mokrog grma   Daj da te podijelim s ovim cvijetom, gledaj dovoljno dugo u bilo što i to je voda   na listu, latica jedna gdje ležimo, zajedno, golih nogu   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 86 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.

Gwendolyn MacEwen

Karavana pođite preda mnom u tu nedokučivu zemlju, putujte po tragovima moga starog smijeha, ukrotite krajolik, ja ću doći za vama ľ ipak ne dopustite da vas ova pustinja naslijedi, proguta vašu karavanu u pijesak ľ (koje je vaše tijelo, koje je zemlja?) O ljubavi izmiči mi, ovo povratno putovanje zamračuje moj govor, odvodi me zauvijek od moje rođene zemlje dok sjajno oko odlučuje o geografiji bandar abbes, el minya, el gatrun, taif, dongola, beni abbes... (jednom, za vrijeme jedne pomrčine jednog arktičkog sna i ja sam putovala na istok, i jug, da uđem u konačnu afriku tvojih usta)   moja karavana posrće, zastaje i polazi, njeni tragovi u pijesku su arabeska; ova noć je san šakala i zalutala, ja ne mogu odlučiti na koju stranu je bolje, i tako kružim, tako plešem ľ (pođite preda mnom u tu nedokučivu zemlju) uvijek mi to mjesto, ta širina izmiče.   Preuzeto iz: Panorama novije kanadske poezije, izabrao i preveo Luko Paljetak, Split: Mogućnosti, 1972: 101 Sva autorska i prevoditeljska prava pridržana.