Sharon Robinson: izmjenjujući pisma s Leonardom Cohenom

Leonarda Cohena oduvijek se smatralo velikim usamljenikom, barem što se tiče umjetničkoga stvaranja. Ipak, dvije njegove ponajbolje pjesme, »Everybody Knows« i »Waiting For The Miracle«, nastale su kao plod njegova glazbenog braka sa Sharon Robinson. Zatim je uslijedio album Ten New Songs, potpuni dugosvirajući album koji je ujedinio ovo dvoje glazbenih autora. Zajednički opus bio je zapanjujuć u svojoj cjelovitosti.

(c) Ivy Brooks, 2002

Pred nama je već drugi poslijesamostanski album Leonarda Cohena, na radost onih ljudi koji nisu izgubili vjeru da će se on vratiti svijetu (slijedeći savjet svoje pokojne majke). Tajanstvena Sharon Robinson također je opet ovdje s njim, ali ovoga puta samo djelomice – tek tri pjesme. Zašto? Je li tvoja glazbena afera s Leonardom Cohenom pri kraju, ili će biti još suradnji, ali ne više i »albuma-dueta«, kako je on nazvao Ten New Songs?

Nadam se da ću uvijek surađivati s Leonardom. Nekoliko je stvari još uvijek u pržilici i očekujem se da ćemo im se uskoro vratiti.

Što misliš o Dear Heather sada kad je album vani i kad je stigao širok odjek od publike i kritike?

Mislim da je Dear Heather briljantan album. Nekako sam posebno privržena govorenim pjesmama, »To A Teacher«, »Morning Glory«. Sviđa mi se eksperimentalna kvaliteta albuma. Ne smatram da postoji pravilo da se umjetnost mora prilagoditi propisanom setu parametara. Ovaj album krši nekoliko kalupa. Sviđa mi se to. Anjanin glas je predivan. Njezin je rad izvanredan. I volim »The Letters«.

Čitajući knjižicu albuma, zanimljivo je primijetiti kako Leonard nikada ne dopušta da ti susretneš Anjani ili obratno. Postoje dva prilično jasna i odijeljena dijela albuma, ne samo u pogledu vokala ili aranžmana, nego i produkcije. Zašto? Može li se činiti da se Leonard, nakon svojih dana sa Sharon Robinson, kreće prema novom razdoblju u svojoj kasnoj karijeri? Kako to da su ove dvije pjesme koje si ti napisala s njim (ostavimo adaptaciju Byrona zasad postrani), kao i cijeli Ten New Songs, prije svega pjevane, a zatim i tradicionalno oblikovane, lirski strukturirane i također upletene u prepoznatljive Cohenove kozmogonije, o kojima je on pričao u intervjuima 2001? Ostatak novog albuma, nazovimo to ne-Sharoninim pjesmama, čini se više eksperimentalan, raspršen, nedovršen, govoren-i-kantan, jazzerski, improviziran itd. Neke su od tih pjesama jednako fascinantne – poput »Morning Glory« – ali zapanjujuća je razlika između te pjesme i primjerice »The Letters«.

Leonard je imao vrlo jasnu namjeru da pokuša nešto drugačije s Dear Heather. Govorio je kako ne želi biti vezan »formom pjesme«. Tako da je on, iako smo započeli raditi nekoliko stvari na naš uobičajen način, započeo raditi većinom sam, provodeći sate za svojim klavijaturama. Svi smo mi vrlo naviknuti na albume koji se sastoje od serije »pjesama« s početkom, sredinom i krajem, ali Leonard je ovim albumom išao za nečim drugim.

(c) Hazel Field, 1979

Jesu li ove tvoje tri pjesme na Dear Heather ostaci nakon konačne verzije albuma Ten New Songs, snimljene u to vrijeme, ili su snimljene baš za Dear Heather? Teško ih je vidjeti kao snimljene istodobno s drugim pjesmama na Dear Heather; toliko su drugačije. Tri pjesme koje sam ja napravila za Dear Heather snimljene su u otprilike isto vrijeme kao i ostale, ali u drugačijem okruženju. Osim nešto miksanja, većinom sam ja producirala pjesme u svome studiju, dok su ostale nastale većinom u Leonardovu.   Album otvara adaptacija Byronove pjesme »Go No More A-Roving«, s ugodnim up-beat aranžmanom i vrlo opuštenom i zadimljenom atmosferom. Nisi potpisana za glazbu; riječi su Byronove. Je li glazba potpuno Leonardova? Koji je točno tvoj doprinos?

Glazbu za »Go No More A-Roving« u potpunosti je napisao Leonard. Zamolio me je da napravim aranžmane, pa sam svratila, a on mi je odsvirao snimku. Zatim smo popričali o mogućem raspoloženju za aranžman. Relaksirani shuffle bio je onaj koji je Leonard želio prvo iskušati. Snimila sam referentnu kazetu na kojoj on pjeva i svira melodiju, i zatim otišla u svoj studio da započnem pjesmu. Ova nije došla lako ili brzo. Radili smo na različitim aranžmanima preko nekoliko mjeseci, iskušavajući različiti tempo i raspoloženja, vadeći stvari i vraćajući ih, ostavljajući ih na ledu i ponovno ih uzimajući, mijenjajući ključeve, tražeći neku teško opisivu kvalitetu. Ponekad još uvijek pomislim da radim na toj pjesmi! Konačno smo završili na nečemu vrlo bliskom onome s čime smo započeli i za što se činilo da se svima sviđa. Saksofon Boba Shepparda bio je šećer na kraju pjesme, za kojeg nam se činilo da ga je teško opisati, ali je jednostavno zvučao dobro.

»The Letters«. Već ovjenčana od mnogih kritičara kao »klasični Cohen« i »najbolja pjesma na albumu«. Duet njegova života, što se mene tiče. Sjećamo se tvog dueta na »Joan Of Arc« tijekom turneje 1980. godine, i znamo da si pjevala solo dionice na pjesmama s Ten New Songs poput »Here It Is« i »Boogie Street«, ali u te dvije pjesme to su ipak bili samo korusi. Je li ovo duet tvog života? Što misliš, tko je adresat ove pjesme?

Vrlo sam sretna što čujem da je »The Letters« primijećena i dobro primljena. Od svih stvari što sam ih radila, to je definitivno jedan od mojih favorita. Uvijek sam uzbuđena kad igram ulogu u Leonardovu radu, bez obzira koliko malu ili veliku, ali duet s njime na pjesmi koju sam s njim napisala je najbolje što može biti. Adresat? Poslušaj je opet.

Možeš li opisati proces nastanka ove pjesme? Što je Leonard donio, a što si ti pridonijela?

Moj udio u »The Letters« počeo je Leonardovim slanjem završenih ili gotovo završenih stihova, kao što je bio slučaj s većinom pjesama na Ten New Songs. Tada sam ja proučavala stihove da pronađem tragove ugođaja, tempa i forme. Ostatak procesa pisanja baš ove pjesme teško mi je prizvati u sjećanje, što znači da je to jedna od onih koje padnu s neba. Srećom, i to se ponekad dogodi. To je naknada za one nad kojima se znojiš. Napravila sam orijentacijski vokal i s njim smo živjeli neko vrijeme. Snimka kao da je zahtijevala da je se ostavi na miru, nedekorirana, kao da dopušta ulazak u sobu, u priču. Leonardu se jako sviđao moj vokal, i nakon eksperimenata s nekoliko pristupa vokalu, odlučio se za duet.

Ova pjesma ima fascinantnu strukturu. Započinje kao tipična Ten New Songs pjesma, tom starom i poznatom Cohenovom strategijom akustične prve strofe i uvođenjem svih instrumenata na drugoj (što je najviše koristio na koncertima); »instrumenti« sad većinom značeći snažnu, sintetiziranu bas liniju. Zatim ulaziš ti, na zajednički refren, a zatim ide tvoj samostalni dio. Nakon završne strofe, Leonard recitira cijelu pjesmu, a zadnja dva stiha su izgovorena – nakon što se glazba stišava – u potpunoj tišini. (Također je vrijedno spomenuti da u ovoj pjesmi ne pjevaš multiplicirane vokale.) Kako je razvijen ovaj zapanjujući učinak?

Spomenula sam već da nam se svidjela škrtost na »The Letters«, tako da nije bilo želje za nagomilanim pozadinskim vokalima. Leonardova recitacija na kraju bila je rezultat naših eksperimenata s različitim pristupima vokalu.

Primijećeno je da se na posljednja tri Cohenova albuma redovito nalazila jedna vrlo duga, srcedrapajuća i melankolična pjesma. Na The Future, tu je bila »Waiting For The Miracle«, koju ste skupa napisali. Zatim je tu bila »A Thousand Kisses Deep« na Ten New Songs, a bilo je i primjedbi da podsjeća na tvoju doprinos s The Future. Čini se da su » The Letters« taj tip pjesme za ovo izdanje?

Nisam bila svjesna veze, ali pretpostavljam da se na to može tako gledati.

Uvela si jedan »pravi« instrument« kao glavni strukturni motiv na svim trima svojim pjesmama na Dear Heather, ili barem taj efekt, možda tako odgovarajući na neke kritičke primjedbe prethodnom albumu. Na »The Letters« dominira melankoličan zvuk, koji zvuči kao gitara, harpsihord ili nešto slično, s programiranim gudačima. Što je posrijedi?

Dominantni je zvuk na »The Letters« sampl gitare Hansa Zimmera.

Isto je s tvojim trećim doprinosom ovom albumu, »There For You«. Ta pjesma ima hipnotički ritam. Vodi je snažna sintetizirana instrumentacija slična mandolini ili famoznom oudu. Prilično te hvata i nije daleko od izvedbe pjesme »Everybody Knows«; naime, ta pjesma iz 1988. također je bila sintetizirana, ali vođena pravim oudom Johna Bilezikjiana.

Gudački instrumenti na «There For You« također su samplovi živih instrumenata poput mandoline i ouda Hansa Zimmera i drugih, svirani na klavijaturama.

Kako se razvila vaša suradnja na Ten New Songs? Pisalo se da nisi bila sasvim nevina – da si došla Leonardu s tajnim planom da ga nagovoriš da piše pjesme s tobom. Je li još uvijek bio u samostanu i jesi li ga ti nagovorila da ga napusti? Znam da si se i ti imala dodira sa zenom i, mislim, također Roshijem. Kako to da imaš iste duhovne tendencije kao i Leonard, i kako se je razvila ova nova potpuna kolaboracija?

Ne vjeruj svemu što pročitaš! Nisam viđala Leonarda baš puno dok je bio u samostanu, ali sam naletjela na njega 1999, kad se vratio, u kinu. Pozvala sam ga na klavirski recital koji je moj sin (njegovo kumče) svirao, i tamo me je zamolio da radim s njim na novom albumu. To je bilo potpuno iznenađenje. Leonard me je okrenuo zenu u jednom razgovoru u avionu 1980. Kasnije sam upoznala i učila od Roshija.

Budući da nikada nisi govorila o suradnji s Leonardom, pretpostavlja se da je on pisao stihove, a ti glazbu. Je li zaista bilo tako – teško je povjerovati da se potpuno odrekao utjecaja na glazbu. Možeš li nam reći više o cijelom procesu? Netko je napisao da si cijelu strukturu pjesama izvela iz stihova: što će biti refren, što koji stih. Jesi li zaista počinjala sa stihovima i onda ih uglazbljivala? Jesi li napisala koji stih; konkretno, sve pjesme su potpisane, i stihovi i glazba, s »Leonard Cohen i Sharon Robinson«?

Na Ten New Songs Leonard je zaista napisao sve stihove, kao i za sve pjesme koje smo zajedno napisali. Ako sam i imala nekog utjecaja na stihove, to je bilo samo na način na koji netko čuje stvari drugačije kad je netko drugi u sobi. Meni je to bilo kao da su riječi neko učenje, a mi, i Leonard i ja, učenici. Dok smo radili, riječi kao da su podučavale i prosvjetljivale svakodnevicu. U tome je postojao eksperimentalni segment, više od pustog pisanja pjesama. Ali domena stihova definitivno je pripadala Leonardu. U glazbi, zaista sam kretala od pjesme, tražila strukturu, pisala melodiju i aranžirala, ali moj pristup je bio da Leonardu dam koncepte koje je mogao prihvatiti ili proslijediti. Ako mu se nije činilo da funkcionira, pokušala bih nešto drugo, ili bih mu ponekad predočila nekoliko ideja odjednom. Dakle, Leonard je bio potpuno kreativno uključen u pisanje glazbe. Poštujem njegovo glazbeništvo i duboku povezanost sa svojim radom, tako da nikada nisam imala apetit za nametanjem nečega što nije želio. Moj cilj, kao producentice, bio je dobiti ono što je on želio. Kako sam se navikavala na proces stvaranja specifično te ploče, Leonardov glas, cijelu priču koju su stihovi pričali i zvuk prema kojem se album kretao, postajalo je sve lakše znati unaprijed što će funkcionirati, a što neće.

Raspravljaš li s Leonardom o ritmu, duru ili molu, taktu itd. prije skladanja? Obično bi, nakon što provedem neko vrijeme s riječima, ukratko objasnila Leonardu što smatram da bi bio ispravan pravac, ili bi mi on rekao ako bi imao konkretne ideje. Osim toga, moji kreativni izbori temeljili su se na parametrima koji su se sami pojavljivali. Dubina stihova zahtijevala je isto takav protok vremena, tako da su melodije škrte, nisu brze ili natrpane. To su riječi napisane za vrijeme duboke kontemplacije i zahtijevale su istu mjeru promišljanja u glazbi.

"Funky Chicken" (c) Greg Gold, 2001

Uz to, Leonardov raspon glasa donekle je ograničen, tako da sam napisala melodije koje se nisu razvijale na sve strane, nego su imale više unutarnji tok. Bilo je to izazovno, ali mislim da je dovelo do nekih od mojih najboljih djela.

U dokumentarnom filmu iz 1997, Spring 96, vidjeli smo Leonarda kako pjeva prvu verziju »A Thousand Kisses Deep«. Jedino je naslovni stih preostao u verziji iz 2001. Ta verzija bila je izvrsna ljubavna pjesma vrlo dobre melodije, ali riječi nisu bile prikladne za tvoju verziju glazbe; s novom melodijom pjesma je postala poprilično transcendentna. Znamo i da je postojala Leonardova verzija »In My Secret Life«, a obje je odbacio jer mu se, da ga citiram, »više sviđala tvoja verzija«. Kako su završile te snimke?

Nisam upoznata s ranijim verzijama tih pjesama.

Jesu li neke od brojnih preostalih strofa »A Thousand Kisses Deep« snimljene? Leonard je jednom spomenuo da bi odbačeni stihovi mogli biti ponovno oživljeni za nove projekte. Radiš li ti ili on još uvijek na njima?

Da, radimo na njima za budući projekt.

Pisalo se kako ste namjeravali zamijeniti programirane zvukove i višestruke glasove pravim instrumentima i pratećim pjevačima, iz čega slijedi da je objavljena verzija Ten New Songs zapravo demo verzija koju si napravila za Leonarda? Dakle, on je odlučio usvojiti radnu verziju? Koje je tvoje mišljenje o tome, posebno u svjetlu činjenice da neki slušatelji nisu bili zadovoljni takvim aranžmanima? Kako to da je u osnovi isti pristup korišten i na novim snimkama? U tome vidim suštinu Leonardova stila – od asketske akustike gitara do akustički-elektroničkog asketizma kompjutera.

Aranžmani na Ten New Songs zaista su počeli kao demo trake. Međutim, kad je odlučeno da neće biti živih glazbenika, na aranžmanima se opsežno radilo, zadebljavali su se i na kraju su postali sve, samo ne demo trake. Leonard je rekao da je spreman »braniti svaku notu« kao izbor učinjen konzistentno s cijelom idejom. A ideja je bila kontrolirani zvuk za koji je osjećao da dobro funkcionira s materijalom, kontrastirajući i uokvirujući njegov glas i dajući ploči jedinstven zvuk. Bez obzira svira li glazbenik pravi instrument ili semplirani, svakako dobiješ glazbu. Mislim da su, u trenutku kad su nastajale, te snimke bile svjestan odabir umjetnika i o njima se zapravo ne može raspravljati.

Misliš li o Leonardovim vokalnim mogućnostima dok skladaš glazbu?

Moraš razmišljati o stilu i mogućnosti izvođača za kojeg pišeš. Kako sam već rekla, ograničenja Leonardova raspona prisilila su me da pišem melodije za koje mislim da kroz svoju jednostavnost postižu utješnu čistoću i pomogla odrediti karakter ploče. U tom mi se smislu čini da su ograničenja postala snaga. Sigurna sam da postoji stara istočna poslovica za to.

Izvodiš predivan duet s Leonardom na »Alexandra Leaving«, jednoj od najdirljivijih Leonardovih pjesama. Moraš li izvlačiti iz Leonarda da više pjeva? Kako to da na Dear Heather zapravo pjeva samo tvoje pjesme?

Zahvaljujem na tim riječima o »Alexandra Leaving«, to mi je svakako jedna od najdražih pjesama. Mislim da Leonard više pjeva na pjesmama koje sam ja radila s njim zbog toga što su one među prvima koje su snimljene za Dear Heather. Mislim da je nakon toga odlučio pristupiti albumu manje strukturalno.

Čuli smo od Leonarda da je Ten New Songs bio snimljen u njegovoj garaži. Možeš li nam reći nešto više?

Da, oboje imamo studije u garaži. To je krasan način rada. Puno je slobode u mogućnosti da bilo kad možeš zabilježiti ideju, ili raditi puno ili malo, kako koji dan, koliko je već produktivno.

Gdje je tvoj produkcijski tabor i gdje su te tri snimke na Dear Heather snimljene? Jesi li se uključivala u rad na bilo kojoj od ostalih novih snimki?

Moj studio, Small Mercies Studio, u mom je domu na Hollywood Hillsu. Producirala sam te tri pjesme u manje-više istoj maniri kao i pjesme s Ten New Songs, osim što mislim da smo neke od glavnih vokala snimili u mojem umjesto u Leonardovu studiju. Jedino moje sudjelovanje u ostalim pjesmama s Dear Heather bilo je u pomoći Leonardu i Leanne kao treći par ušiju u završnoj obradi snimki.

Možeš li nam reći nešto o tehnologiji? Jeste li koristili sintesajzere ili nešto modernije, kao Pro Tools softver?

Najčešće koristim samplove živih instrumenata, softverske sintesajzere, hardverske samplere i, da, Pro Tools. Često dijelove pjesme sviram izravno, a i ritamsku sekciju odsviram.

Razmišljaš li o komercijalnom učinku ili kritičarskoj reakciji na pjesme? Odnosno, tvoji aranžmani sigurno su pomogli da Ten New Songs postane tako uspješan album u mnogim europskim zemljama. Također, prve informacije s nekih srednjoeuropskih radiostanica kažu kako sviraju uglavnom tvoje pjesme s Dear Heather. Je li » radio friendly« tvoja glazbena politika?

Najiskrenije, o radiju ni ne razmišljam kad radim na nečemu za Leonarda. Ali ako moje melodije i Leonardove riječi tvore nešto što se radiju sviđa, kamo sreće.

Koja ti je najdraža pjesma s Ten New Songs?

Ne znam mogu li odabrati omiljenu pjesmu s Ten New Songs. Stihovi koji me najviše diraju su »A Thousand Kisses Deep«, »Love Itself« i »Alexandra Leaving«. Te pjesme volim i zbog melodija. Volim »Here It Is« i »By The Rivers Dark« zbog opsesivnih i hipnotičkih osobina. Teško je reći, budući da, iako mislim da svaka pjesma može stajati za sebe, one funkcioniraju i kao cjelina, međusobno se polirajući kao kamenje, da iskoristim Leonardovu analogiju.

Koja je pjesma bila najteža ili zahtijevala najviše vremena i zašto?

Najviše je vremena vjerojatno zahtijevala»By The Rivers Dark«.  Počela je kao sasvim drugačija pjesma i, nakon dugog vremena, konačno se pretvorila u ono što je sad. To je bilo nešto kao tromjesečna lekcija: ako ne funkcionira, ne funkcionira i ne možeš se pretvarati da funkcionira. Moje zen iskustvo u tom je trenutku zaista pomoglo.

Rečeno je da te je u Leonardov bend na turneji 1979. dovela Jennifer Warnes. Ali kako si nju upoznala i kako si uopće ušla u glazbeni posao?

Mislim da je Jennifer saznala moje ime od druge prateće pjevačice s kojom smo obje surađivale. Osim nekoliko kratkih poslića, uvijek sam živjela od glazbe.

Koliko si bila stara kad si upoznala Leonarda i možeš li reći nešto pobliže o svojim prvim danima i samoj toj turneji?

Smatram da je angažman na turneji Field Commander jedna od najboljih stvari koja mi se u životu dogodila. Uglavnom zbog glazbe. Čitavo iskustvo bilo je čarobno. Biti na pozornici u predivnim dvoranama, izvoditi »The Guests« i »Hey, That’s No Way To Say Goodbye« s briljantnim glazbenicima i dirnutom publikom. Leonardove riječi. Jennyn nevjerojatan glas. I za mene šlag na torti: nakon pauze, slušati iza pozornice kako Leonard sam izlazi svirati »The Stranger Song«. Kao što vidiš, iskustvo još odzvanja u meni. Sjajno je bilo biti dio te turneje.

Jesi li bila već upoznata s Leonardovim radom kao piscem ili glazbenikom?

Prije nego što sam radila s njim, kao i većina Amerikanaca, znala sam samo neke Leonardove poznatije pjesme.

Leonard je 1980. otišao na turneju s istim glazbenicima, ali je Jennifer Warnes morala otkazati. Kako je to prošlo, posebno zbog čijenice da si ostala kao jedini prateći vokal.

Nisam sigurna zašto je Leonard odlučio ne zamijeniti Jenny, ali je to na kraju prilično dobro funkcioniralo jer su Roscoe Beck (basist) i Mitch Watkins (gitarist) pjevali sa mnom one pjesme koje su stvarno zahtijevale dodatke i mislim da su to dobro radili.

»Summertime«, napisala si na svom siteu da je to prva pjesma koju si napisala s Leonardom. Kada je to bilo? Je li ikad planirano da je on pjeva? Teško je to zamisliti; zvuči kao pjesma za ženu.

Bila sam već sam neko vrijeme imala melodiju za »Summertime«, ali nisam pronašla stihove. Sjećam se da sam bila u predvorju hotela čekajući autobus s ostatkom bande i primijetila klavir. Počela sam svirati pjesmu i Leonard mi je prišao, prošetao nekoliko puta oko klavira slušajući melodiju i napisao okvir stihova u nekoliko minuta. Bilo je vrlo zabavno.

Spominjalo se da je Jennifer Warnes pjevala ranu verziju »Waiting For The Miracle« na svojoj turneji 1988, a možda je čak i snimila za svoj album Famous Blue Raincoat (1987). Ti si koautorica pjesme, barem verzije iz 1992. Što nam možeš reći o tome, kad je ta pjesma zapravo započeta i dovršena? Što je s Jenniferinom verzijom? Postoji podatak da je Leonardova prva verzija nije 1985. ušla na Various Positions! Kad si se ti uključila?

S Leonardom sam napisala »Waiting For The Miracle« oko 1985, mislim. Morala bih provjeriti u svojim bilješkama kako bih bila sigurna. Napravila sam demo te pjesme s Roscoem Beckom koji je nevjerojatno odsvirao blues gitaru. Čini mi se da se sjećam kako je Jennifer namjeravala snimiti je za Famous Blue Raincoat, a možda i jest, ali je nije iskoristila. Nekoliko puta ju je moj izdavač slao Stevieju Rayu Vaughnu i Robertu Crayu, a oni su je stavili na čekanje, ali nije snimljena dok je Leonard nije uzeo za The Future.

Zanima li te značenje pjesama poput »Everybody Knows«? Ispituješ li Leonarda o značenju njegovih pjesama i koliko je spreman odgovarati? Je li za tvoj posao važno razumjeti pjesmu u potpunosti?

Vrlo je važno razumjeti smisao pjesama kad se piše glazba. Ne volim pitati što riječi znače jer je cijela poenta da riječi govore za sebe. Dakle, dolazim do toga sama ih proučavajući i koristeći osnovno razumijevanje Leonarda i njegova rada koje posjedujem. Naravno, razumijevanje se postupno produbljuje tijekom rada na pjesmi i, kad uroniš u proces, pojavljuje se u svakodnevnom životu. Ponekad Leonard ponudi objašnjenje i naprosto počne raspredati o ideji pjesme, a ja bih voljela da te trenutke mogu sačuvati u boci.

Zašto nisi pjevala s Leonardom prije Ten New Songs, na »Everybody Knows« ili »Waiting For The Miracle«, pjesmama koje ste skupa napisali?

Iako sam pisala s Leonardom, tada nisam bila dio njegova benda.

Na kraju, tko je Sharon Robinson? Znamo da si dobitnica Grammyja, ali gotovo da nema drugih podataka o tebi, čak ni kad si rođena? Kako si odgojena i obrazovana?

Rođena sam u San Franciscu, u Kaliforniji. Roditelji su mi bili poduzetnici vezani uz nekretnine i restorane. Preselili smo u Los Angeles kada sam bila prilično mlada i tamo sam odrasla, zanimljivo, jedan blok od Leonardova doma u LA-u. Učila sam klasični klavir od šeste godine, prilično uznapredovala, počela pisati i snimati pjesme kad mi je bilo dvanaest, radila poslije škole u restoranima mojih roditelja (radio je uvijek bio uključen), bila u nacionalnom finalu najboljih, pohađala mali koledž u West Virginiji tri godine, specijalizirajući se za humanističke znanosti, pohađala audicije i upala na Kalifornijski institut za umjetnost gdje sam studirala svega godinu dana, budući da je prevladala potreba da zarađujem za život. Pravo glazbeno obrazovanje počelo je kad sam počela pjevati i svirati klavir u sastavima, jednu za drugom noći na cesti, obrađujući pjesme svih velikih glazbenika našeg vremena. Dosta sam se oslanjala na svoj sluh, ali formalno obrazovanje bilo je neprocjenjivo za »čitanje« na svirkama, pisanje i aranžiranje.

Koji su ti bili glazbeni uzori u početku? Koji su sad, osim – pretpostavljam – Leonarda Cohena? Na AllMusic.com okarakterizirali su te kao »gospel« i »urban soul« pjevačicu.

Nisam vidjela taj podatak, ali pretpostavljam da je na AllMusicu došlo do zabune zbog još jedne pjevačice istog imena, pošto nisam baš puno pjevala gospel. Moglo bi se reći da sam imala vrlo širok raspon utjecaja u glazbi, od klasike do soula i R and B, od folka do jazza.

U zadnje vrijeme radila si s manje poznatim (barem u Europi) Columbijinim glazbenikom Chrisom Bottijem. Čak si i napisala dvije nove pjesme za njegov album A Thousand Kisses Deep. Je li to bilo drugačije s obzirom na nova iskustva s Ten New Songs?

Bilo je zabavno pisati za jazzera. Mogla sam iskoristiti nešto za što znam da postoji u meni, ali jedva da ikada koristim.

Što Sharon Robinson radi kad ne producira pjesme Leonarda Cohena?

Trenutno pišem i produciram prvi vlastiti album na kojem će se naći dvije pjesme koje sam napisala s Leonardom, »Summertime« i »Everybody Knows«.

Što dolazi sljedeće? Kao što je rekla Perla Batalla kad je objavila svoj prvi album: kamo možeš ići nakon Leonarda Cohena?

Mnoge zanimljive stvari naziru se na horizontu. Obavještavat ću vas na svojoj internetskoj stranici www.sharonrobinson.net.

Ovaj intervju vođen je emailom tijekom studenoga 2004.
Razgovarao Tomislav Šakić, uz pomoć Marie Mazur, Joea Waya i Jurice Starešinčića

Preveli Jurica i Tomislav. Autorizirao Tomislav.

Posjetite:

http://www.sharonrobinson.net

http://www.leonardcohencroatia.com

http://www.dearheather.com

http://www.10newsongs.com

http://members.aol.com/megan2c2b